Novosti

Za mlade s invaliditetom integrirane sportske aktivnosti mogu biti ključ na sudjelovanje u zajednici. Ipak, većina organiziranih sportskih aktivnosti od strane udruga mladih i škola su odjeljene usluge ili su namijenjene skupinama osoba koje ulaze u zajednicu, ali koje, kao pojedinci, nikada ne postanu integrirani.

Manja je vjerojatnost da će se mladi s invaliditetom baviti sportom na redovnoj osnovi, naspram onih bez invaliditeta (SENMAGAZINE, Velika Britanija). Osim toga, mladi s invaliditetom imaju tendenciju imati nižu razinu kretanja te veću stopu pretilosti od svojih vršnjaka bez invaliditeta. Stereotipi, stavovi, pretpostavke i percepcije često su kombinacija za stvaranje stigme vezano uz osobe s invaliditetom. Te prepreke za sudjelovanje u sportu može uzrokovati da se osoba s invaliditetom vidi kao manje vrijedna.

Prepreke koje doprinose niskim razinama sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima i sportu mladih s invaliditetom uključuju sljedeće: slabo pružanje tjelesne i zdravstvene kulture u školama te organizacijama mladih; negativna iskustva škola; niska očekivanja od sporta i tjelesnog odgoja nastavnika, obitelji i kolega; nedostatak znanja o mogućnostima; nedostatak informacija i znanja; loš pristup objektima i programima; ad hoc strukture i pristupi; nedostatak iskustva o prednostima fizičke aktivnosti; obuka osoblja i nedostatak dostupnih objekata; nedostatak društva koje može olakšati / pomoći osobama s invaliditetom pristup sadržajima i programima, kada je potrebno; neodgovarajući treninzi.

Možda je glavna prepreka za sudjelovanje mladih s invaliditetom u sportskim aktivnostima i organizacijama u stavovima. Stav pružatelja usluga, roditelja i javnosti je da takav oblik sudjelovanja nije moguće, ili pak nije vrijedan truda.

Značajna otkrića u literaturi ukazuju na to da su tip invaliditeta i stupanj potreba za podrškom važni faktori za sudjelovanje i ne-sudjelovanje osoba s invaliditetom u sportskim aktivnostima ili organizacijama mladih (ako su njihovi član). Naravno, svaka osoba s visokim potrebama ima značajna ograničenja za sudjelovanje. Okolnosti pojedinca moraju biti jasno razumljivi da bi se formirali odgovarajući odgovori. Na primjer, oko dvije trećine mladih s invaliditetom su rođeni sa svojim invaliditetom (prirođeno), a oko jedne trećine mladih stekne invaliditet kroz neku vrstu traume. Obje grupe mladih imaju vrlo različita životna iskustva.

Prepreke za trenere grassroot sportova

Sve veći broj studenata s invaliditetom su uključene u opće obrazovanje i sudjelovanje u organizacijama mladih, što je rezultiralo time da se više nastavnika tjelesnog odgoja/ trenera suočava s podučavanjem ovih mladih ljudi, zajedno s ostatkom djece, bez da imaju potrebno znanje kako organizirati inkluzivne sportske aktivnosti. To je u srži ST4ALL projekta što je bio motiv za uspostavu konzorcija i pripremu prijedloga.

Pozitivni aspekti sporta za mlade (s invaliditetom)

Sudjelovanje u sportu pomaže u razvoju zdravog samopoimanja, gradi samopouzdanje i poboljšava ukupnu kvalitetu života. Sport također pruža mladima s invaliditetom vrijedne socijalne interakcije, i interakcije s drugim osobama s invaliditetom, kao i s vršnjacima bez invaliditeta.

Ako se uklone ograničenja s kojima su suočeni, onda oni koji su pogođeni tim ograničenjima mogu ili sudjelovati više ili početi sudjelovati. Prednosti takve (adaptivne) sportske aktivnosti mogu ponuditi mladima s teškoćama u razvoju sljedeće:

  • socijalne i kulturalne prednosti, posebno za one koji nemaju ili imaju nisku razinu potrebe za podrškom.
  • oni s visokim potrebama za podršku imaju najveće prednosti za sport i aktivno sudjelovanje, rekreaciju – uzbuđenje i avanturu.
  • ljudi koji se bave društvenim aktivnostima i građanstvo općenito mnogo su više povezani u zajednici i uživaju bolju kvalitetu života.
  • Terapijski aspekt uključenosti mladih s invaliditetom u grassroot sportove je izravan, kao sudionici oni stiječu osnovnu snagu, samopouzdanje, samopoštovanje i samoodređenje; to pomaže ljudima da prevladaju prepreke, postižu ciljeva i uče životne vještine; također to pruža nevjerojatan poticaj za moral i psihu sudionika.

Studije također pokazuju da adapcijski sportovi pružaju brojne prednosti, uključujući:

  • manje stresa
  • veću samostalnost
  • povećani uspijeh u edukaciji i zaposlenju
  • smanjena ovisnost o boli i ljekovima protiv depresije;
  • smanjenje sekundarnih medicinskih stanja (npr. dijabetes, hipertenzija).

Potreba za treninzima inkluzivnih grassroot sportova i tjelesnog odgoja u školama i organizacijama mladih

Prilika za sudjelovanje u sportovima u posebnom obrazovanju, inkluzivnim (mainstream) školama i organizacijama mladih – među mladima s invaliditetom je na prvome mjestu, štoo će imati koristi za buduće generacije. Za svakoga tko radi s pojedincima s invaliditetom, potrebna je posvećenost treninzima, tako da oni mogu odgovarati potrebama mladih s invaliditetom s relevantnim i terapijski opravdanim sportovima. To je osobito slučaj za sportske trenere na polju obrazovanja / u inkluzivnim školama i organizacijama mladih kao što je gore navedeno.

Sudjelovanjem mladih s invaliditetom u redovnim školama i organizacijama mladih, nastala je ključna potreba da se za te mlade osigura sudjelovanje u sportu , što pridonosi njihovu uključivanju u društvo.

Početak: 1. siječnja 2018

Trajanje: 30 mjeseci

By continuing to use the site, you agree to the use of cookies. more information

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close